‘Kada sam se danas vratio sa posla iznenadio sam se jer me moja žena nije dočekala.
Bilo mi je čudno jer me uvijek dočeka sa kafom i spremnim ručkom. Pomislio sam da je kod komšinice i otišao u kupatilo da se istuširam. Rekoh u to će i ona da se vrati. Kada sam završio tuširanje i izašao nje i dalje nije bilo.
Baš sam se uspaničio, iskreno i naljutio. Ulazim u kuhinju i vidim cjeduljicu sa porukom “Otišla sam gdje mi je ljepše, gdje ću biti voljena, sretna i ispunjena žena…Ne pokušavaj da me vratiš!”
Tada već bijesan uzimam telefon, zovem je da mi objasni, kad telefon zvoni u spavaćoj sobi.
Otvaram vrata, a ona nasmijana u izazovnom donjem rublju leži i kaže MOŽEŠ LI DA ME UČINIŠ VOLJENOM, SRETNOM I ISPUNJENOM ŽENOM…
Da skratim, ostao sam i bez kafe i bez ručka i bez večere. Ne znam kako ću sutra na posao, ali znam da mi je bilo lijepo kao nikada prije. Tanka je granica od tuge do sreće..”
BONUS ISPOVEST:
Nije mogla odmah celog primiti, već se u nekoliko navrata podizala i spuštala dok se napokon nije do kraja smestila na njemu uz uzdah uživanja!
Obožavam ovo rano ljeto, kad plaže još nisu ispunjene cikom i bukom turista, kako stranih, tako i naših. Ova mir i tišina uz lagani šum mora su bili pravi melem za moje uši. Inače živim na našem največem otoku i bavim se iznajmljivanjem apartmana, a preko zime ribarim i imam svoju radionu za popravak motora, kako onih na dva kotača, tako i onih vanbrodskih. To bi znao raditi i leti, ako bi baš trebalo, ali sam većinom preko ljeta nekako ‘odmarao’.
Tako je bilo i sada. Došao sam u jednu uvalu koja mi je nekako postala omiljena. Bila je kamena i malo skrivena sa mora, pa se čovek mogao u ovakve dane nesmetano i go kupati. Imala je kao neke pregrade ili odjeljke, pa je moglo biti više ljudi a da se uopće ne vide na plaži.
Otišao sam u najdalju, kao i obično, skinuo se skroz i otišao u more. Pasalo mi je kupanje i plivanje, a nakon nekih pola sata u vodi sam napokon izašao i onako mokar se izvalio na ručnik. Sunce još nije bilo jako, a kako sam sinoć bio sa ekipom malo duže vani tako sam sada zaspao. Probudio me neki zvuk o kamenju, te sam shvatio da je netko došao na plažicu do moje.
Nije se čuo razgovor, pa sam zaključio da je ta osoba sama. Čuo sam kako hoda po kamenju i polako se ustao, taman da vidim kako u more ulazi potpuno gola prekrasna žena duge kovrčave crvene kose i zamamnog tijela. Gledao sam iz prikrajka dok nije zaplivala, a kad sam vidio da neće daleko počeo sam se praviti da sam se tek probudio i krenuo u more.
Kurčina mi se klatila kao klatno zvona između nogu, a zbog veličine moje alatke su me frendovi zajebavali da bi mogao živjeti samo od galebarenja sa strankinjama. Nisam se uopće sramio svoja 24 centimetra, koja su malo teže ustajala u zadnje vrijeme, nekako uz manji poticaj.
Valjda je i to što sam na pragu četrdesete imalo utjecaj na gravitaciju. Polako sam došao do kraja plaže namjerno puštajući da me primjeti. Vidio sam kako se trgla u vodi, ali nije odmakla pogled sa mene. Mahnuo sam joj i ušetao u vodu koja mi se sad činila puno hladnija nego jutros.
I dalje me gledala i učinilo mi se da sam vidio smiješak na njenom licu. Bacio sam se i zaronio, te ispod vode ugledao njeno telo kako stoji na jednom kamenu desno od mene, a onda sam izronio nekih pet metara od nje. Kad sam uhvatio zrak pozdravio sam ju na našem, a ona meni odvratila na francuskom.
ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>
