Na roditeljskom sastanku poševila me profesorica, skoro nikad nisam išao u školu sinu na roditeljske sastanke ili nekakve informacije, jer je to uvijek supruga radila. Bio je u sedmom osnovne i sad su ga pucale raznorazne gluposti u glavu.
Meni je nekako bilo najvažnije da ne pije, ne drogira se i ne krade, te da ne razbija po školi. Pušenje bi još nekako i tolerirao, ali ove stvari nikada. Kao što rekoh, uhvatio ga je pubertet i malo je popustio u školi. Ono ‘malo’ je preblaga riječ, jer su se zaredale jedinice prije kraja škole, pa je trebalo ubrzano raditi na ispravljanju istih.
Supruga me lukavo nasanjkala pa da ja moram otići na konzultacije sa nekim profesorima, kako bi riješili njegovu produžnu nastavu. Samo je rekla da je malči moja slika i prilika, pa sam otišao ja u školu iako sam nekako bio na knap sa vremenom. Kad me je vidio u školi samo je problijedio, a ja sam mu rekao da mi da popis predmeta iz kojih je kiksao, pa da vidim šta se može riješiti.
Nakon sat vremena sam riješio tri predmeta i ostala mi je kemija, iskreno, predmet koji ni ja nisam previše obožavao, ali šta je tu je.
Došao sam do kabinete kemije i pokucao na vrata, ali čula se samo tišina. Primio sam za kvaku i vidio da je zaključano. Uto su naišle tri učenice i rekle mi da je profačica sigurno u svom radnom kabinetu, te mi pokazale na vrata malo niže. Shvatio sam da je to prostorija iza učionice i pokucao sam na vrata.
Naprijed! -čuo sam odriješiti ženski glas, pa sam polako otvorio vrata i ušao.
– Dobar dan, ja sam otac Kristijana .. .. . koji bi trebao kod vas na produžnu nastavu.. -započeo sam dok je ona malo spustila naočale koje su joj služile za čitanje i pogledala me onako profesorski kao da procjenjuje da li je moje izlaganje za jedan ili neku bolju ocjenu.
– Ahh.. on.. -počela je i uzdahnula, pa se okrenula prema meni i nisam mogao da ne vidim bljesak njene svijetle kože butina koje su izvirivale ispod njene, po meni, prekratke suknje, a ona je nastavila
Stvarno ne znam šta da kažem.. mali je bio odličan cijelo prvo polugodište, a onda .. kaos.. da nije na nečemu? -rekla je i pogledala me ispitivački, a ja sam brzo počeo skrečući pogled sa unutrašnjosti njenih bedara na njene tamne oči.
– Aaa ne ne.. nije on takav, to Vam garantiram.. -tu sam malo zastao.
– Ljiljana.. -rekla je i kimnula mi glavom, a i ja sam shvatio da se nisam predstavio.
– Hrvoje, drago mi je.. -zacrvenio sam se kao prvašić, a onda nastavio
– E, pa, Ljiljana ja znam da se on ni ne drogira, a ni ne pije, za pušenje sumnjam, ali valjda je dovoljno na zraku da se izlufta od dima.
– Nisam mislila na to, već na odvračanje pažnje od strane cura.. -rekla je i namignula mi, pa se nasmiješila, a ja sam se nekako osjećao olakšano kao ‘samo to? ? ? ‘, a ona je nastavila- Vidim da kad rade u parovima stalno je u paru sa tom curom, mislim da je Suzana, i da stalno nešto muljaju i kikoću se, te je ova stalno uz ili ispred njega.
Odmahnuo sam rukom uz smiješak pokušavajući da smjestim svog smotanog sina u takvu situaciju, pa sam se počeo smijati, na što me upitno pogledala, a onda sam joj objasnio što mi je smiješno. I ona se malo nasmijala, te me pogodila sljedećom rečenicom:
ČITAJ DALJE NA SLEDEĆOJ STRANICI >>>>
