“Moja drugarica, najbolja prijateljica, moja “sestra” se prije 3 godine teško razbolila. Trebala je hitnu operaciju u Francuskoj i obzirom da su njeni prilično siromašni sve troškove operacije platio je moj tata naravno na moje insistiranje. 8.500 eura… u kešu…
Iskreno spašavanjem života moje drugarice i moj je život bio spašen, jer prosto nisam mogla zamisliti da živim bez nje. Nakon operacije koja je prošla dobro moja drugarica se prilično oporavila i spriječeno je ono najgore… za nju :(… Nisam mogla ni da zamislim, ali prošle godine je našla sebi nekog momka iz Australije, udala se i prije mjesec dana otputovala.
Bila, tačnije i sada sam baš povrijeđena, osjećam se nekako izdanom… ostavila me kao da jedna drugoj nismo ništa i otišla tako daleko. Ne znam kako da kažem, ali mislim… hm :(… mislim da sam bila, odnosno da sam još uvijek zaljubljena u nju… stvarno ne znam… možda nisam normalno što tako nešto mislim i osjećam, ali tako je.
Čini mi se da bi bilo mnogo bolje da je prije 3 godina…uh… zvučaće grozno, znam, ali iz ove perspektive bilo bi bolje da smo i ona i ja prije 3 godine um.rle, barem ne bih osjećala ovo što sad osjećam”
