“Jučer sam prevarila muža nakon 8 godina braka.
Desilo se sa jednim kolegom na poslu i nakon toga sam se baš loše osjećala. Jednostavno nisam taj tip žene, ali desilo se.
Mislila sam proći će me grižnja savjesti, ali nije, tačnije još gore mi je bilo. Zbog toga sam odlučila priznati nevjerstvo mužu, pa šta bude da bude. Danas sam mu nakon ručka sve priznala, baš sve, a on mi je tada samo rekao:
“Vani danas baš fino… Idemo li u šetnju?”
Bukvalno sam se zaledila, milijom nekih osjećaja me je obuzeo… Kako je dobar, a ja sam mu to uradila.
On mi je oprostio, ali ja sebi nikada neću oprostiti tu ludost. Da mogu da vratim vrijeme???”
BONUS ISPOVEST:
“Sa sedamnaest godina smo započeli vezu, sa dvadeset sam je oženio, sa dvadesettri smo dobili kćer, najljepše biće na svijetu. Imali smo fine poslove, a onda je moja supruga oboljela.
Pošto su naši roditelji bili malo ekonomski jači, dali smo otkaz i sve stvari usmjerili u Švicarsku i njeno ozdravljenje, nakon šest mjeseci borbe ona je preminula.
Ja i moja kći ostali smo sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od od najvoljenije žene, iako imam dvadesetdevet godina i naravno da sam mlad, prsten još uvjek nosim na prstu, a moja kći sa mnom uči za školu, želi da postane doktor kao i njena mama.
Znam da se nikad više necu naći ženu i oženiti je, jer dok je ona pod zemljom, ja imam kome da idem… ljubavi nećeš nikada bit zaboravljena.”
