Ne mogu više podnijeti ovu bol… Vjenčali smo se prije dvije godine imali savršen život, bili sretni, a iz te sreće proistakla je i njena trudnoća…
Odbrojavali smo dane kada ćemo postati roditelji, kada će mali anđeo doći na svijet. ALI… Žena mi je mjesec dana nakon rođenja djeteta završila na psihijatriji ZBOG POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE.
Pošto živimo vani, primili su ju odmah sutra u bolnicu i počeli lječenje. To je bilo prije tačno 9 mjeseci.
Prvih par mjeseci sam brinuo o djetetu sam, onda je došao moj otac pomoći, s njene strane nema nitko (njeni su daleko).
Nakon 9 mjeseci borbe i strpljenja, dijete se razvilo odlično, ali moja supruga je još na četiri tablete dnevno.
Pijem čaj, čekam odžačare, ona mi kaže: “Kad dođu, budite tiši da mogu spavat” , nakon što je popila u 7 ujutro tri tablete.
Boli me sve to, i da li će se to više ikad završit? Mali i djed u drugoj sobi se igraju.
Predamnom radni dan od 10-12 sati… ZAŠTO…
ŠTA SMO KOME ZGRIJEŠILI DA BUDEMO OVAKO KAŽNJENI… BOŽE!?
BONUS ISPOVIJEST:
Kad mi se brat ženio, našao baba djeovojku 36 godina, seljanka koja se ne šminka, jadnica koja ne umije ništa moderno da obuče dok moja žena njegovana, ribetina, sina rodila izgleda vrh.
Snaja deformisala se kao krava, ždere, ne može da ostane trudna.
Poslije 2 godine njihovog braka dođem kod njih u goste, u Njemačku da tražim posao.
Snaja deformisala se kao krava, ždere, ne može da ostane trudna.
Mislim se koja mi je brat budala, poslije mjesec dana vidim da sam ja budala. Kuva bolje od keve, uredna kuća, brat je obožava, vidim koliko se poštuju i vole i zavidim im na ljubavi.
Moja žena, ne zna da kuva, neuredna, opere ne opegla, sina nije vaspitala samo visi na instagramu, stalno svađa i ljubomora, kao da je đavo ušao u nju.
Grize me savjest što sam mislio da mi je snaja proždrljiva krava, nisam znao da je dva puta pobacila i zato je ogromna i izvinjavam joj se ako čita ovo i prepozna se.
