Hrvatica sam, nikada nisam planirala ali eto dogodilo se i da se zaljubim u momka preko Dunava. Otac mi je domobran, u ratu je ostao invalid i izgubio je brata. Dan kada sam mu rekla za svoga dečka nije ništa rekao. Niti dan poslije, niti tjedan, mjesec.
I došlo je vrijeme momkove slave i tako je on pozvao mene (i moju obitelj) da dođem u Beograd. Spakovala sam torbu i ustala se ujutro da krenem na bus kada me je dočekao otac zajedno sa mamom i bratom- svi lijepo sređeni- i rekao da idemo zajedno i da ima da se ponašamo kao ljudi.
Brata je posebno opomenuo da se ne blesira i ne valja gluposti. Pojavili smo se- ne mogu reći tko je bio iznenanđeniji momak ili njegov otac. Kada smo ušli svi su zašutjeli i tata je rekao, “Pa dobro gdje je ta rakija susjed?” Najljepši dan u mom životu.
BONUS ISPOVIJEST:
Mjesec dana nakon što sam se porodila, bez imalo stida i srama dok sam dojila našu kćerku rekao mi je da više ne želi da živimo skupa. Rekao je da našoj kćekici neće ništa nedostajati, ali da prema meni već duže vremena ništa ne osjeća.
Ostala sam zatečena, mislila sam da je neka njegova neslana šala, ali isti dan je spakovao stvari i otišao. Juče sam ga vidjela u gradu sa prijateljima i prošao jepored mene kao da me nikada nije nu poznavao, a sveukupno smo bili 6 godina skupa, skoro 3 godine braka…
Ne znam šta mu se desilo, šta sam pogriješila, šta sam mu uradila da se tako ponaša prema meni. Idući vikend kćerkica puni prvu godinu i ne znam da li da ga zovem. Zadnjih 7 mjeseci niti je dolazio da je vidi niti je zvao da pita za nju.
Da mi je barem rekao razlog zašto nas je ostavio… često dok razmišljam pokušavam da nađem razlog i jedino šta može biti je što sam rodila kćerku, jer je možda očekivao muško, mada tako nešto nikada nije izjavio ili… prije trudnoće sam imala 63 kilograma, a sada imam 81 i priličan “šlauf” oko stomaka.
