ISPOVEST: Gordana profesorica glazbenog
Nakon nekoliko godina učenja španjolskog jezika u grupu je došla gospođa Gordana, djelovala je malo rezervirano sa naočalama i kosom svezanom u punđu izgledala je dosta starije. Kako su me stavili u grupu s njom, pomislih, kakvu su mi to babetinu uvalili.
Tu sam došao prije par godina nadajući se mlađim curama, a kad ono… Prošle godine sam popušio kod male Ane, pravi bombončić, al jebi ga cura ima lovaša, a ja blizu trideset, ni auto, a o gajbi da ne pričam. Iskreno, dokurčile su mi više te balavice s pitanjima, imaš auto, gajbu, pa kako nemaš, bližiš se tridesetoj? Jebi ga, nisam rođen sa zlatnom žlicom u ustima – sjašite više!
S obzirom da smo zajedno radili zadatke iz na tečaju španjolskog, donekle smo se i upoznali. Gordana je bila učiteljica glazbenog, deset godina starija od mene, a svirala je violinu, bila je zaljubljena u klasičnu glazbu, a iako je bila samo učiteljica, često je podučavala kako učenike, tako i ljude koji sviraju u koncertnim dvoranama.
Kako je zbog obaveza morala izostajati, pitala je da se nađemo, čisto da prođemo par lekcija s obzirom da se bližio kraj godine, razmijenili smo brojeve i ona je rekla da će nazvati kada joj bude zgodno.
Neko vrijeme nije zvala, pa sam nazvao ja nju i nekoliko smo se puta našli na kavi kako bi se spremili za završni ispit. Iako mi se u početku nije svidjela, ne znam zašto, kada smo se nalazili, počela me privlačiti ta njezina profinjenost i uglađenost. Zapravo sve sam češće mislio na nju i odlučio sam je malo bolje upoznati.
Pretpostavio sam da je slobodna, ali sam odlučio ispipati situaciju. Iako nije nosila prsten, kada smo se našli pred ispit, u razgovoru sam joj spomenuo, da me jedino bilo strah, ako ju nazovem, što da kažem ako se javi suprug. Potvrdila je moju pretpostavku, nije bila udana.
Nakon ispita sam otišli na kavu i rekao sam joj da bi je volio bolje upoznati i ako je za, da se vidimo koji puta, nevezano za tečaj. Pristala je, čak je i predložila da se nađemo nakon kazališta, gdje je voljela ići, pa je imala i pretplatu.
Čekao sam ju ispred kazališta s buketićem cvijeća i pralinama. Bila je sama, jednostavna, decentna, elegantna. Odveo sam je u jedan malo bolji caffe bar i rekao joj da bih je volio opet vidjeti. Predložila mi je da odem par puta sa njom u kazalište.
U kazalištu sam joj lagano dodirivao ruku, a jedne večeri sam joj rekao da mi se sviđa i nježno ju poljubio. Svidjelo joj se, rekla je da nije nikada do sada bila u vezi, kako sam bio malo zbunjen, nastavila je da kod onih koji se bave glazbom nema baš prilike za druge stvari, a izlasci i ljubav su rijetkost. Došlo mi je da je pitam, zar je djevica, ali sam hvala bogu prešutio.
Kako joj se približavao četrdeseti rođendan, iako ih nije slavila, pozvala me da ga proslavim sa njom. Ja sam preuzeo obavezu da ću joj kupiti tortu i jedno prijepodne, nekoliko dana prije sam navratio kod nje s raznim vrstama torti iz slastičarnice, kako bi odabrala koju će, a ponio sam i fino desertno vino. Kada mi je otvorila, iako je nosila kućnu pamučnu suknju i majicu, odisala je elegancijom.