ISPOVEST: “Prije nekoliko večeri sjedim kod kuće, u nekom bedaku zbog posla, nekih ljudi… “
“Prije nekoliko večeri sjedim kod kuće, u nekom bedaku zbog posla, nekih ljudi… Odlučim da odem do kafića koji je 5 minuta pješice od mog stana.
Sjedim i pijem piće, a psihički sam ko zna gdje, prilazi mi djevojka, pruža ruku i kaže “Ćao ja sam Marija”, ja nemam pojma ni ko je ali da ne ispadnem čudak ili nepristojan, pružim joj ruku i tu se upoznamo.
Ponudim je da sjedne i da popijemo nešto, i malo po malo razvučemo priču u nedogled, pitala me da izađemo nekad opet na piće, razmenili brojeve, pozdravili se i ja sam ostao tu da sjedim još sigurno pola sata, razmišljajući šta bi ovo.
Prosto mi je bilo neverovatno da tako lijepa djevojka, kulturna priđe meni, ali toliko je vesela i pozitivna, meni se čini da iz nje sija neka pozitivna energija.
U toku naše priče mi se nijednom nije požalila na neke stvari, ali…. Ja sam ostao zatečen koliko ima lep osmeh, kad god bi se setio i ja bi se nasmejao. Eto sutra izlazimo opet pa se nadam da će sve biti u redu.”
Izvor: Ispovesti.com