Tad smo bili mladi, pred publikom žena i ja. Par godina u braku samo. Vraćali smo se iz nekog restorana, polupijani, ona više jer sam ja vozio. Mini suknjica, gole nogice pored mene. Ne žurimo kući. Skrenem s puta na sporedni put. Drugi auto parkiran u mraku, istih namera. Nama smešno.
Njoj naročito sa istom namerom su tu. Oborim sedišta, skinem sebe pa nju do gaćica i brusa. Ona polupijana odmah prihvati igru. Namerno ne želim da je skinem. Bili smo dovoljno udaljeni od drugih kola da se ne vidimo u kolima. Otvorim svoja vrata, ona me gleda čudno. Izađem, potpuno go, obiđem oko kola i otvorim njena vrata. Uhvatim je za ruku i ona izađe iz kola u crnom brusu i gaćicama. Smešno joj. Susedna kola su dovoljno blizu i oni unutra mogu lepo da nas vide. Žena prihvati igru odmah, ljubimo se i mazimo, polako joj skinem brus i gaćice. Sve prihvata. Zna da nas oni iz kola gledaju.
Natrtim je na haubu tako da joj lice bude okrenuto prema drugim kolima, da joj vide lice, uguram joj ga ot.ozadi. Njeno glasno “uuuggghhhhhhh”. Kao da nikog nema ispred nas, poptuno se predala, meša lagano zadnjicom, duga kosa joj se raščupala, nabijam joj ga snažno, ne može da izdrži, glasno mokrila “aaaaggghhhhhhh”. Kod mene je potrajalo jer ne mogu brzo zbog alkohola, izvadim ga i isp.skam je po leđima, ona mirna, natrćena preko haube, okrene se g.la, ode dovrata, uzme maramice i onako g.la, obriše leđa. Uđemo u kola, obučemo se. Smejemo se. Susedna kola se nisu pomerila.
BONUS:
Ko tu koga? Žele li dejting aplikacije zapravo da ostanemo single?
-
-
Dva su sata ujutro, trnci u desnom zapešću prijete dugotrajnim oštećenjem, a nisam sigurna ni da li trepćem. Ipak, nastavljam buljeći u svoj ekran. Zašto? Do sada sam poslala 35 poruka – muškarcima različitog izgleda i stupnja privlačnosti – i sve one ostaju bez odgovora. Tražim još jedan match, nadajući se da će se pojaviti pri mom sljedećem swipeu. To radim, s povremenim pauzama, posljednjih pet godina. Zašto sam još uvijek single? To je užasna misao zbog koje se trznem. A onda me sve snažnije krene opsjedati još jedna ideja – što ako sam single zato što aplikacije žele da budem? U dobi smo tehnoloških giganata: Deliveroo i Uber zarađuju milijarde od nas. Ipak su hrana i prijevoz roba, i nešto što će nam uvijek trebati (da, znamo da bismo mogli naučiti voziti i kuhati…), dok se aplikacije za spojeve oslanjaju na to da neću nikoga pronaći iz jednog jednostavnog razloga – izbrisala bih ih čim bih to učinila. Aplikacije za spojeve samo britanskom gospodarstvu uprihoduju nevjerojatnih 11,7 milijardi funti godišnje, zahvaljujući stalnom prilivu samaca.
Jedno od prvih otkrića u istraživanju ove teme je da je traženje aplikacija da otkriju prirodu algoritama koje koriste poput traženja KFC-a da podijele svoj tajni recept – to je nešto što se jednostavno neće dogoditi. Ali ono što možemo jest pitati kodere i inženjere za njihove teorije kada je riječ o tome kako su dizajnirane naše najčešće korištene aplikacije za dejtanje. Postoji konsenzus da većina koristi sličnu tehnologiju koja – iza kulisa – čini puno više od provjere vašeg mjesta i postavljanja željenog onoga što tražite.
“Većina aplikacija koristi nešto što se zove collaborative filtering, i što je prvi razvio Amazon”, otkriva tehnički stručnjak Rhys Maddocks. Osnivač je JobSwipe-a – aplikacije koja omogućava tražiteljima posla da se provlače kroz različite potencijalne uloge u nadi da će se međusobno podudarati (zvuči poznato?). “Collaborative filtering pretpostavlja da ćete, ako kupite isti proizvod kao netko drugi, biti zainteresirani i za ostale proizvode koje je taj netko kupio.” Svi ga prepoznajemo kao „kupac koji je kupio ovaj predmet također je kupio i ovo…“ i, prevedeno u izraze za spojeve, ako vam se netko sviđa, prikazat će vam se preporuke na temelju preferencija drugih kojima se ta osoba također svidjela i one će se pojaviti prve na vašem feedu. To bi mogao biti razlog zašto na kraju uvijek iznova vidite kopiju jedne osobe koja vam se svidjela.
Također smo otkrili da neke aplikacije koriste mapiranje lica, određivanje fizičkih značajki koje preferirate i zatim izdvajanje onih sa sličnim značajkama na vrh. Drugi koriste podudaranje jezika – tako da će vam se tijekom čavrljanja o putovanjima, hrani ili stilu života prikazivati kandidati koji su slične stvari stavilu u svoje profile. Sve se čini vrlo pametno i ima smisla; aplikacije mi pokazuju one za koje misle da će mi se najviše svidjeti. “Popularniji ljudi bit će stavljeni na vrh grupe potencijalnih kandidata jer je vjerojatnije da ćete svajpati udesno jer je to isto učinila i većina drugih korisnika”, kaže Rhys. “To je opće pravilo svake web lokacije za kupnju – proizvodi koje većina ljudi kupuje prikazani su na prvoj stranici.”
Ovo sve djeluje kao nešto što bi moglo biti dobronamjerno. Algoritmi ne mogu biti sigurni s kim ćemo kliknuti, ali mogu se potruditi – jesu li aplikacije krive ako nam se netko sviđa, ali mi njima ne? Zanimljiva stvar je da postoje glasine kako je moguće “prevariti” sustav – navodno možete prevariti Tinderov algoritam tako što ćete lajkati jednu osobu, a zatim odbiti pet ostalih kako biste osigurali da se vaš profil penje uzdiže među ostalima. No, ova se tvrdnja temeljila na Tinder Elo Score sustavu koji se više ne koristi, a koji je funkcionirao po principu da što više lajkova dobijete, to će vaš rezultat biti bolji i prikazivat će se samo ljudima koji imaju sličan rezultat. Na pitanje o hijerarhiji algoritma Tinder kaže: „Dajemo prednost potencijalnim kandidatima koji su redovito aktivni. Ne želimo gubiti vaše vrijeme prikazujući vam profile neaktivnih korisnika.” Ali, samo zato što je ta metoda prestala s upotrebom, to ne znači da aplikacije ne kontroliraju naše pozicioniranje na tuđem feedu. Sve vodeće aplikacije jasno iznose svoja pravila o privatnosti na svojim web stranicama – a također je jasno da koriste vaše podatke kako bi vam pružile najbolja podudaranja. “Oni znaju u koje ste vrijeme aktivni i mogu znati koji se računi koriste za uspostavljanje stvarnih veza”, kaže Rhys. “Cilj je ljude koji su vrlo aktivni u aplikaciji staviti visoko na vrh. Oni žele da dobijete odgovor na poruku kada je pošaljete.”
Neke aplikacije, poput Hingea, znaju vas s vremena na vrijeme pitati jeste li upoznali osobu s kojom ste se dopisivali, a želite li doista pronaći partnera, vaš bi odgovor trebao biti ‘da’ jer aplikacije favoriziraju one korisnike koji aktivno pokušavaju upoznati ljude, a ne one koji aplikaciju možda koriste samo za malo laganog pregledavanja što se nudi.
Kad god uzmemo predah od aplikacija, prvih tjedan dana se dosađujemo i pitamo se što smo radili prije nego što smo kompulzivno svajpali kad god smo imali koju sekundu vremena. Vidimo single prijatelje kako svajpaju dok gledaju serije, tijekom zajedničke večere s prijateljima, pa čak i tijekom treninga u teretani. I sami smo krivi po ovoj optužnici – nebrojeno smo puta svaku slobodnu minutu pojurili na aplikaciju ne bismo li vidjeli tko nas je novi lajkao. Ali, postoji li nešto iza algoritama zbog čega smo fizički ovisni o tom osjećaju kada primijetimo novi match? Prvo bi, kada vidiš novi match sa super zgodnim frajerom, poletio od sreće, a ond 10 minuta kasnije, želiš još. Jedan nije dovoljan… Želimo beskonačno puno matcheva, iako u vezi želimo biti sa samo jednom osobom. Pa dobro kakvog to smisla ima?
Psiholog dr. John McAlaney sa sveučilišta Bournemouth uspoređuje našu potrebu za potvrdom vastite poželjnosti s osjećajem koji imaju kockari – oni vrte kotač u nadi da će osvojiti tu jednu veliku pobjedu, dok mi nastavljamo svajpati u nadi da će savršena osoba sletjeti među naše matcheve. “Štete zbog kockarskih navika dobro su poznate, a sličan učinak vidi se i ovdje”, kaže. “Osjećaj nagrade osnovna je psihološka želja. Nije zapravo toliko komplicirano za shvatiti kako je činjenje drugih sretnima nešto što nam daje moć.” Razlika je, naravno, i u tome što biste kockanjem mogli izgubiti ušteđevinu. Svajpanjem ćete pak eventualno izgubiti nekoliko sati života (i osjećaj u prstima umornim od svajpanja).
Nije bilo studija o tome što “lajk” u aplikaciji za dejtanje čini vašem mozgu, ali postoji mnogo onih u vezi s kockanjem i kako njegove ovisničke osobine imaju isti učinak na mozak kao žudnja za drogom i alkoholom. I, štoviše, naš mozak u tim trenucima izgleda kao i kada gledamo privlačne potencijalne partner – kada vidimo atraktivne ljude, područje s lijeve strane našeg mozga postaje aktivno i ispumpava dopamin. Zbog te navale možemo osjećati i laganu vrtoglavicu. I ne kažemo da su programeri kreirali aplikacije s ciljem da izazovu ovisnost, ali je činjenica da su mnoge počele funkcionirati na ovom principu.
S ovim na umu, malo je jasnije kako naša želja za priznanjem u vidu lajka može podsvjesno nadmašiti našu želju za vezom. I svi nekako završimo provodeći više vremena svajpajući nego razgovarajući sa svojim matchevima. S tri milijarde svajpova diljem svijeta dnevno samo na Tinderu i ograničenim podacima o tome koliko se dejtova uživo stvarno dogodi, postali smo, čini se, nacija koja svajpa… i ne razgovara s onima za kojima žudimo. Ali, naravno, da ne bude sve tako crno, postoje i oni koji preko aplikacija doista pronađu ljubav. Iz Hingea su recimo otkrili kako njihovi korisnici provode više vremena na prvim spojevima nego na aplikaciji, a tri od četiri spoja na ovoj aplikaciji vode do drugih spojeva. Prošlogodišnji izvještaj ‘Future Of Dating’ otkrio je kako je trećina veza započetih između 2015. i 2019. započela putem interneta i kako će, ako se trend nastavi u ovom sv+mjeru sve do 2035. godine, više od 50% veza u Velikoj Britaniji započeti upravo na online.”
Sve je više onih koji odustaju od upoznavanja ljudi u stvarnom životu jer, kažu, nitko više nema ni potrebu ni želju razgovarati sa strancem. A zašto i bi kada jednostavno možemo izvući smartphone i odraditi to tamo. Samo, jesu li za to krive aplikacije ili mi sami? Mi koji, baš kao što ne možemo odoljeti svajpovima, ne možemo odraditi niti jedno druženje bez da, barem jednom, ne proguglamo nešto, ili ne fotkamo nešto, ili prijeteljima ne pokažemo fotku onoga o čemu smo upravo pričali…
Uz to je prikladno – i puno manje zastrašujuće dejtati na upravo ovakav način. Jer, puno je lakše nekome poslati poruku i pustiti da nas ta osoba ignorira nego otići do nje (gutamo knedle od same pomisli) i prihvatiti odbijanje licem u lice. No iako aplikacije čine dejtanje lakšim, a odbijanje manje bolnim, jednako bolan ožiljak ostavi svako nelagodno iskustvo, bilo. ono online ili u stvarnom životu. Polagano, ali sigurno, dejting aplikacije izjedaju naše samopouzdanje. Jer, čak i ako se odvažimo na susret uživo, gotovo pa je nemoguće blokirati misli o tome kako ta osoba komunicira i izlazi s još mnoštvom drugih ljudi, a upravo svijest o tome kako smo samo netko u nizu i ni po čemu posebni ono je što nam najteže pada. Misao je to koja boli i zbog koje mnogi radije biraju ni ne pokušati nego biti povrijeđeni. I možda djeluje paranoično ili neromantično, ali gotovo polovica korisnika dejting aplikacija priznaje kako im teško pada biti predan jednom partneru upravo zbog svih tih silnih opcija koje se neprestano nude.
Uostalom, nismo li svi barem jednom ignorirali savršeno pristojne kandidate, ghostali nekoga ili namjerno ne odgovarali na poruke samo zašto što je netko novi(ji) i privlačniji stupio u kontakt? Bilo bi lijepo kada bismo mogli okriviti dejting aplikacije za svu nesreću u ljubavi, ali, iako nas one potiču na određeno ponašanje, nikako nisu jedini krivac za nastavak potrage za beskonačnim izborom. U potrazi za nekime kome ćemo se svidjeti takvi kakvi jesmo, nekako smo uspjeli doći do toga da nam je novi match važniji od istinskog povezivanja s drugom osobom. I svjesni smo toga, i svejedno nastavljamo okretati to kolo sreće…
