“Moj tata radi kao ginekolog. Moja sadašnja djevojka ne zna za mog tatu i čime se bavi, nisam ulazio u porodične teme.
Sa njom sam 6 mjeseci u vezi, tvrdi da nije spavala sa dečkom.
Prije neki dan, tata dolazi sa posla i kaže mi “bila ona tvoja, dobila bakterije od nekog” kad u zemlju nisam propao…
Odlučim da je pozovem na večeri da je upoznam sa porodicom, ulazi ona i gleda tatu, kontam da se neprijatno osjeća ja i dalje glumim da ništa ne znam, kažem joj da sjedne ona uzima telefon i kucka mi poruke “Tata ti je ginekolog? Što mi nisi rekao?” odgovaram: “Što si me lagala?”
Nakon toga, priznala da je pogriješila, da joj bilo glupo da kaže da me prevarila.
Nismo raskinuli… zbunjen sam. Da li da raskinem sa njom?”
BONUS ISPOVEST:
Dok sam odrastala moja porodica je bila ona koju su svi sažaljevali zbog siromaštva. Kad god je neko imao odjeće, obuće, hrane viška donosili su nama.
Moji su to objeručke prihvatali i nikada se nisu trudili da nađu normalan posao. Umjesto toga uvijek su imali izgovore zašto neki posao ne valja. U školi smo sestra i ja bile ponižavane zbog toga. Svi su znali da živimo u trošnoj kući, da nemamo auto, da zavisimo od tuđe dobre volje. Imala sam 16 godina kad sam počela da radim uporedo sa srednjom školom.
Zatim fakultet i master uporedo sa poslom. Sve sama. Slala sam mojima novac svaki mjesec od kad sam krenula da radim. Da imaju da se obuku, da se malo sredi kuća, da makar nalikujemo na prosječnu porodicu. Sad poslije toliko godina dođe mi da plačem za tim novcem jer ga nisu zaslužili. Toliko sam stvari mogla za sebe da uradim, a htjela sam samo da me jednom u životu nije sramota.
Nikad nije bila stvar u novcu, nego u mentalitetu. Oni i dalje žive isto jer su novac potrošili na gluposti.
Izvor: balasevizam.novi.ba
