“Odveo sam ortakovu ženu u magacin”
Odveo sam ortakovu ženu u magacin… Udala se već sa 20 godina za mog prijatelja, a par meseci kasnije je počela da radi u mojoj prodavnici, na molbu njenog muža. Pre nego što je počela da radi kod mene poznavali smo se samo površno. U prodavnici smo se zbližili, puno vremena smo provodili zajedno. Uglavnom je dolazila na posao u tesnim trenerkama ili helankama svesno ističući savršenu pozadinu.
Dok sam je gledao tako izazovnu, sve više sam želeo da je imam. Po njenom pogledu sam primetio da je i ona zainteresovana za mene… Ušao sam u prodavnicu kroz magacin i video je za pultom kako čita novine. Bila je naslonjena na pult tako da se pozadina savršeno isticala u pripijenoj trenerci. – Ćao, Biljo! Šta radiš? – upitao sam. – Evo, gazda, čitam novine. Ti? Okrenula je glavu prema meni i poslala mi poljubac kroz vazduh. – Uživam u pogledu – rekao sam kroz osmeh. Namerno sam blenuo u njenu zadnjicu.
Ona se glasno nasmejala i pljesnula svoju veliku pozadinu dva puta izazivajući me. Vratila se čitanju novina, a ja sam hteo da puknem.
BONUS:
Nije važno koliko često se seksamo sve dok je to češće od naših frendova
Istraživanje obajvljeno u časopisu Social Indicators Research provedeno je na Sveučilištu Colorado počevši od pitanja da li percepcija sreće kod ljudi prosuđena na rezultatima ankete (sretni, prilično sretni, ne previše sretni) razlikuje ovisno o tome konzumiraju li seks podjednako koliko i ljudi slični njima. Tim Wadsworth, profesor sociologije i autor studije odlučio se baviti ovim pitanjem zbog prethodnih istraživanja koja su naznačila da stjecanje bogatstva ne pridonosi sreći onoliko koliko ljudi misle jer se ljudi što su bogatiji uspoređuju s onima koji su još bogatiji. Umjesto na klasičnim ispitivanjima ovo se istraživanje oslanja na rezultate anketa na engleskom govornom području u periodu od trinaest godina završno s 2006. godinom. Kada se sve zbroji u kompliciranoj statističkoj analizi uzeti su u obzir odgovori 15 tisuća ljudi.
Rezultati su pokazali da su ljudi sretniji što se više seksaju, a ako misle da je to više nego što je to slučaj kod prijatelja i kolega, još su sretniji. Ljudi koji se seksaju jednom tjedno sretniji su 44 posto od onih koji se nisu seksali cijelih godinu dana, no oni koji se seksaju dva ili tri puta tjedno i vjeruju da njihovi prijatelji to rade jednom tjedno u manjoj mjeri su izjavljivali da su sretniji.
Pitanje je kako uopće ljudi mogu znati koliko često njihovi prijatelji i kolege konzumiraju seks. Wadsworth kaže da razgovori, osobiti ženski, te magazini poput Men’s Healtha i Cosmopolitana daju ideju o tome koliko bi to moglo biti.
Znači li to na kraju svega da oni ljudi koje se ne seksaju nisu sretni? Naprotiv. Wadsworth je siguran da mnogi ljudi koji se uopće ne seksaju vode ispunjen i sretan život.