Otkrila sam užasnu istinu… Moja mama i moja baka (tatina mama) su se oduvijek svađale, kako znam za sebe. Baka je sve pokušavala da rastavi mamu i tatu, čak je govorila da ja uopšte nisam njegova kćerka. Kada sam imala nekih 11 godina tata više nije mogao trpjeti sve bakin uvrede i tada je prekinuo svaki kontakt sa bakom. Bez obzira što smo se iselili iz bakine kuće, ona je nastavila da pravi probleme. Mali smo grad i svako svakog zna.
Najviše me je boljelo to što je uporno govorila da nisam njena unuka, ne zbog nje, nego zbog toga što je to značilo da nisam ni tatina kćerka, već da sam dijete tatinog najboljeg prijatelja. Tatu obožavam imislim da je najbolji na svijetu. Jedva sam čekala da napunim 18 godina i da odem da uradim DNK TEST, da dobijem dokaz da sam tatina. Od svoje 15-te godine počela sam da sakupljam novac. Prošlog mjeseca konačno je došao i taj dan… otišla sam u Zagreb, SAMA i uradila DNK analizu… nekako sam uspjela uzeti i DNK uzorak tatinog prijatelja i danas mi je stigla koverta sa rezultatima.
Dok sam čitala suze su mi same navirale na oči… plakala sam kao nikada DNK analiza je potvrdila da sam kćerka tatinog prijatelja, NISAM TATINA… sve što je baka godinama govorila istina je.
Osjećam se kao da sam sama na svijetu, ne znam kome da se obratim šta da radim? Bez svih mogu, ali bez tate, tate koji i nije moj tata ne bih mogla ni dana da živim.
BONUS ISPOVIJEST:
Kad pomislim na muža, suza mi krene… Moj muž radi u Crnoj Gori i zadnjih par puta iako bude po više od mjesec dana dole kada dođe uopšte ne obraća pažnju na mene.
Velika razlika, jer smo do te njegove nagle promjene noći kada dođe baš burno provodili. Sada ovih zadnjih par mjeseci jedva da budemo zajedno. NARAVNO POSUMNJALA SAM DA IMA DRUGU DOLE U CRNOJ GORI… jedino logično objašnjenje.Prije 10 dana je otišao ponovo i ja sam ostavila djecu kod moje mame i krenula za njim u Budvu. Odma prvi dan sam se šokirala kada sam vidjela mog muža kako, šta i u kojim uslovima na gređevini radi, vjerujte užasno. Ujutro od 6 sati do naveče ma sve dok se vidi gori na suncu.
Radi dvije smjene kako bi što više zaradio. Iskreno ne znam kako može izdržati, jer ja sam sjedila na kupi u hladovini nekih 500 metara dalje, taj cijeli dan i naveče sam bila totalno van sebe od iscrpljenosti i umora i ne da mi nije bilo do ONIH stvari, već mi nije bilo ni do života.
Gadim se sama sebi što sam ikako i pomislila da može da ima drugu, a još gore mi je jer sam njegov teško zarađeni novac trošila tek onako, badava, na haljine od 100 eura, obuću od 200, šminku i druge gluposti koje mi stoje u ormanu, ad a ih nikada nisam ni obukla. Toliko me sve pogodilo da ozbiljno razmišljam da se i ja zaposlim. Nikada sebi neću oprostiti što sam posumnjala u njega i nikada više neću moći biti tako sretna jer kada god pomislim kako je mom mužu na tom radilištu krene mi suza iz oka ?
