Pokajala sam se, ali je već bilo kasno… Nakon 5 godina zabavljanja raskinuli smo, plakao je on, plakala sam ja, bol koju nikada neću preboljeti, ali morali smo tako. Nismo željeli da naša djeca prolaze kroz ono što smo on i ja prolazili.
Nedugo nakon toga preko interneta sam upoznala nekog momka iz Australije, dopisivali smo se par mjeseci i on me zaprosio, rekao je da će doći zbog mene, da se vjenčamo kako bih što prije mogla otići kod njega u Australiju. Pristala sam došao je, vjenčali smo se iako prema njemu nisam osjećala baš ništa, ali bio je izlaz iz siromaštva i nisam mnogo razmišljala. Nakon nekih 6 mjeseci sam otišla u Australiju i prvi da se šokirala…
Momak za kojeg sam se udala je isto kao i ja sirotinja, ali tada je bilo kasno. Već 8 godina sam u Australiji, rodila sam već četvero djece i trudna sam sa petim, živimo od socijale i dječijeg doplatka, tačnije za ove standarde preživljavamo. Nisam gladna, nisam žedna, imam krov nad glavom, ali nije to TO zbog čega sam ostavila mog voljenog i nikada prežaljenog momka.
BONUS ISPOVIJEST:
Dobijem zahtjev za prijateljstvo od lika što mi je u srednjoj pretvorio život u pakao. Uznemiravao me je, tu je bilo i fizičkog i psihičkog nasilja ne želim da ulazim u detalje ali i dalje vučem komplekse i posledice zbog njega. Nikada mu ništa nisam uradila ali sam bila trn u oku izgleda.
Noge su mi se okinule kada sam dobila taj zahtjev. Odbijem a on pošalje poruku, zamoli me da se nađemo i popričamo. Odbijem i to, blokiram ga. Međutim lik me sjutradan zove na telefon! Na kraju pristanem da se nađem sa njim, u prepunom kafiću jer me bio strah da budem sa njim nasamo. Odmah se izvinjava, puna bijesa sam mu sve sasula u lice i rekla mu za sve noćne more koje imam zbog njega. Sve sam očekivala sem to da će on početi da plače.
Rekao mi je da ide kod psihologa, da se trudi da se promijeni, da je preživio pakao od strane očuha u djetinjstvu, sve mi je ispričao do najsitnijih detalja. Molio je za prost, oprostila sam mu. Shvatam da je i meni ovo bilo potrebno koliko i njemu.
