Sramota me prošetati gradom zbog nje… Bili smo u braku 9 godina, do tada sretnom braku, barem sam tako mislio. Zaposleni smo bili oboje, imalli prekrasne blizance, dva sina stara 6 godina, držao sam je kao malo vode na dlanu, bio sam ponosan, muž, otac, uzdignute glave hodao gradom, a onda mi je ona prije nešto više od godinu dana došla i rekla da ima drugog muškarca, mlađeg, boljeg, ljepšeg, muškarca pored kojeg se osjeća sretno.
Ne znam kako sam to podnio, ali kada sam mislio da je to nešto najgore, onda mi je rekla ko je taj muškarac zbog koga me ostavlja. Ostavila me, nećete mi vjerovati zbog mog mlađeg brata koji je njeno godište.
Kasnije se ispostavilo da su već bili preko 3 godine u tajnoj vezi.
U jednoj sekundi mi se cijeli moj idilični i sretni život rasuo u milion komadića. Boli me, rođeni brat me je izdao na najgori mogući način.
Vjerujte da me je sramota izaći u grad, sramota me njihove sramote.
BONUS ISPOVIJEST:
Nisam je mogla prihvatiti… Prije dvije godine sam se porodila, sanjala sam taj trenutak kada ću postati mama. Na moju sreću nosila sam djevojčicu i odbrojavala sam sate. Desio se i taj dan rodila sam je bila presretna, srce mi je htjelo na usta da iskoči, ali kada su mi je donijeli u sobu i kada sam je uzela u naručje više nisam osjećala isto, jednostavno je nisam prihvatala, nisam osjećala ništa premanjoj, kao da mi nije ništa.
Mislila sam da je razlog tome bol koju sam preživjela malo prije toga, ali prolazili su dani, pa i mjeseci, ali to nije bio život o kojem sam maštala. Prije par mjeseci se razbolila i morali smo joj dati krv, a kada su doktori rekli da ni moja ni muževa krv ne odgovara naprosto sam se šokirala. Odmah sam posumnjala, zatražila sam DNK analizu koja je potvrdila da ona nije naše dijete.
Kontrolom bolničkih knjiga došlo se do saznanja da je tu noć kada sam se porodila rođena još jedna djevojčica. Sestrice su slučajno ili namjerno zamijenile njih dvije. Odmah smo otišli na adresu tih roditelja, a kada su otvorili vrata stana, moje srce je ponovo počelo da kuca, kao da sam bila zarobljena u vremenu i kao da nisam bila živa svo vrijeme, a kada sam vidjela moju djevojčicu vrijeme je ponovo krenulo.
Konačno sam mama i ne znam da li mi je draže što sam saznala da nisam postala monstrum koji mrzi svoje dijete ili što mi se vratio osjećaj, onaj osjećaj neviđene sreće i zadovoljstva.
