Svaki dan mi je sve teže i teže… Nakon što smo se vjenčali živimo kod roditelja moje supruge, jer imaju veliku kuću i da ne bi živjeli kao podstanari živimo kod njih. Mnogi me osuđuju zbog toga, počevši od roditelja, preko prijatelja, pa do poznanika, svi mi govore da sam se udao. To me mnogo boli, ali jednostavno nisam imao izbora, moji roditelji žive na granici siromaštva, ja još uvijek ne radim, a sa platom koju zaradi moja supruga jedva i ovako preživimo, tako da jednostavno sam morao.
Iskreno ni mojoj tašti i tastu nije drago što sam se “uvalio” u njihovu kuću, mada to javno ne iznose i sav komšiluk misli da su zadovoljni, ali kada je supruga na poslu i kada ostanem sam sa taštom ona mi odma počne da prigovara, kako sam nesposoban, kako nije zamišljala svoju kćerku pored bijednika kao što sam ja i sve na taj fazon. Moja žene za to ne zna i ako bih joj rekao bojim se da se ne bi naljutila i shvatila kako ja mrzim njenu majku.
Evo gotovo godinu dana smo u braku i svaki dan mi je sve veći prtisak, niko, ama baš niko nema razumijevanja za mene i jedina svijetla tačka mi je moja supruga koja mi je sve na svijetu i ne znam kako bih kada bi me slučajno osavila.
BONUS ISPOVIJEST:
Već 10 godina se preko lažnog profila dopisujem sa bivšom djevojkom svog muža. Za to vrijeme sam postala njena osoba od povjerenja, sa mnom dijeli sve, što ja naravno zloupotrebljavam.
Do sada sam joj uništila najmanje pet veza i rasturila prijateljstvo sa nekoliko dobrih drugarica.
I ne radim to jer sam zla, radim to jer ne mogu da dopustim da prođe nekažnjeno za sve probleme koje nam je stvarala na početku veze, za sve suze koje je majka mog muža prolila zato što je ova zvala i pričala kako će ga ubiti, sipati kiselinu u oči i sl…
Sve ovo je zaslužila i mislim da ispravno postupam.
