Vanbračne aktivnosti moje žene II-dio
Zatvoren u svojoj sobi, ležao sam na kauču, i tupo buljio u strop. Košmar u glavi. Izmaglica. 22:37 sati, a nakon valjda 2-3 sata raspadanja moje duše na satu je 22:59. Da mi je zaspati i spavati dok se ona ne vrati i probudi me. Ne mogu to izdržati.
Sve manje sumnje, a sve više uvjerenja da će ga grliti, spojiti usne, ispreplesti jezike. Milovat će njeno tijelo, svilenu kožu. Stiskati će njene grudi i sisati one male bradavice. Grickat će joj guzu i poljubiti leđa. Pred očima mi se zavrtio film bez početka i kraja. Radnja koja se razvija… Gledao sam nju kako se gubi od užitka. Spušta se na leđa i blago šireći koljena pruža ruku. On se nadvije nad njom ljubeći joj stomak pa grudi. Konačno mu dohvaća kurac i povlači prema svojoj ribici. Stišće ga i osjeća njegovu tvrdoću. Želi ga u sebi i kad napokon osjeti prodiranje ote joj se duboki uzdah. Grli ga rukama, obuhvaća ga nogama, ljubi mu usne i prihvaća jezik. Drhturi od strasti i polako otvara sklopljene vjeđe… I kad se uvjeri da ju jebe drugi muškarac ushićena počinje svojom pičkom hitati ususret njegovom kurcu. Nogama privlačiti njegove kukove sve jače i brže.
I u tom filmu kao da staklastim pogledom potraži mene i kao da nam se oči sretnu… I tada počinjem svršavati, sperma me pogodi po obrazu, razli se po vratu i šiklja, ne prestaje. Jaja se grče, a desnica pojačava ritam. Moj kurac kao da je od kamena, nikada veći. Nemam pojma kada sam počeo drkati, ali sad nastavljam i drkam i drkam. Curu mi jebe neki seronja, a ja drkam. I to me dodatno pali. Cura mi je kurva, a ja drkađija. Rogonja. I ponovo počinjem špricati. Ponovo od lica do stomaka. Kurac mi postaje mekši i poče se javljati lagana bol. Rasturio sam ga od drkanja. Pokušavam obrisati spermu, ali ju samo razmazujem još više. I u uho mi se slila. Jurim pod tuš. Zbunjen sam i neugodno mi bilo kada ugledah svoj odraz u ogledalu. Zar me zaista toliko napalila pomisao da me cura vara s drugim. Ovo drkanje je vrh. Topla voda i sapun kao da su zajedno sa spermom oprali i najveći dio srama koji sam osjećao. Sve više je rasla ideja da možda i ne bi bilo tako strašno da se pojebe. Da sam tamo njega bih zgazio, a nju izjebao. Izjebanu bih je jebao! Ne bi prestajao. Njega bih razbio!
Telefon! Drhtavim rukama grabim slušalicu. Ona je. Šuti.
Hej, što ima? – pitam…
Jesi li tu? – glas mi puca…
Ona nešto prošapće, ali ne razaznajem riječi ili mi ne dopiru do svijesti.
Kao grom me pogađa misao da je jebena. Grlo se steže, utroba u grču, koljena klecaju, jedva se držim na nogama, lelujam. Pokušavam ju pitati, ali ne znam da li sam izgovorio ili je to još samo misao u glavi. Ponovo mi nešto šapuće promuklim, isprekidanim glasom kao da je upravo pretrčala maraton… Konačno počinjem razumijevati da mi govori: